Između Ričica i Prološca prolomio se duboki klanac bujice “Suvaje”. Priroda je na ovom mjestu odlučila pokazati svu dramu svog nastajanja pa je oko Prološca i Imotskog nanizala “bezbroj” jezera, dubokih vrtača i strmih draga. Pogrešno bi bilo reći za tvrđavu “Badnjevice” da se nalazi u istoimenom kanjonu. Ona je s njim potpuno srasla. Njeni su se bedemi gotovo neprimjetno zavukli u njegove zapadne klisure toliko da je se tek iz blizine jasno vidi. Vjerojatno u tome i leži razlog njenog nastanka baš na ovom mjestu nekada krajem 14. i u prvoj polovici 15. stoljeća, kada se spominje kao posjed Stipana Vukčića Kosače kao “…castrum Prolesetza…”. 

Tvrđavi se prilazi uskom stazom koja vodi s juga od prapovijesnog lokaliteta i kasnoantičkog utvrđenja na “Kokića glavici”. Prošavši prvi niski bedem, dolazimo do visokog bedema s ulazom na oko dva metra visine i zazidanim kruništem koje svjedoči o nekoliko građevinskih faza “Badnjevica”. Iza njega je još viši i čvršći bedem i samo srce tvrđave u kojemu se, između ostalog, nalazi i u živcu kamenu uklesana okrugla cisterna za vodu. Tragove zidova i skloništa nalazimo sve do vrha kanjona nad kojim se diže visoka kvadratna kula izgrađena na osamljenoj kamenoj gromadi. Radi se o dvokatnoj kuli s tragovima drvene konstrukcije na vanjskim zidovima drugog kata. S nje se naziru krševite visoravni s obje strane kanjona kao i dio Imotskog polja.