Zanimljivosti
Posebno zanimljivom čini se porušena utvrda na otočiću Host na kojemu je kasnije izgrađen današnji svjetionik. Malu topničku utvrdu je 1811. godine podigao sir William Hoste, mladi kapetan i zapovjednik britanske flote u Jadranu. Miljenik velikog admirala lorda Nelsona, poslan je u Jadran sa samo četiri broda. S obzirom da je kroz dva mjeseca 1810. godine Francuzima zarobio ili potopio 40-ak brodova, 13. ožujka 1811. godine kod Visa ga je napala francuska eskadra od 11 brodova pod zapovjedništvom Bernarda Dubourdieua. Francuski zapovjednik je tijekom napada pokušao oponašati Nelsonovu taktiku kod Trafalgara što se pokazalo neuspješnim protiv britanskih brodova. Na kraju su uništena ili zarobljena 4 francuska i venecijanska broda, a Dubourdieu je poginuo tijekom bitke. Ova i druge pobjede donijeli su iznimnu popularnost mladome britanskom časniku. Engleski romanopisac Patrick O´Brian je sredinom 20. stoljeća njegove podvige iskoristio u formiranju jednog od likova iz svojih romana – kapetana Jacka Aubreya kojega smo imali prilike vidjeti i u filmu iz 2003. godine „Gospodar i ratnik“ (Master and Commander: The Far Side of the World).
Već 1809. godine engleska ratna flota zauzela je Vis kao svoje uporište u ratu s Napoleonom čije su se trupe smjestile na hrvatskoj obali i ostalim srednjodalmatinskim otocima. U rujnu 1811. godine na Vis je stigao vojni inženjer kapetan William Bennett i zajedno sa zapovjednikom otoka Georgeom Duncanom Robertsonom započeo utvrđivanje otoka.
Godine 1813. sjeverno od ulaza u višku luku završena je najveća od utvrda - Fortica ili utvrda George (Juraj) III. koja svoje ime duguje tadašnjem engleskom kralju. To je izdužena i niska utvrda kosih zidina koja je opkoljena jarkom. Do glavnog ulaza pristupalo se visećim mostom preko jarka (koji je danas zatrpan), a iznad njega je reljef britanske zastave i natpis u čast spomenutog kralja. Unutar tvrđave smještena su dva dvorišna prostora odvojena zgradom za smještaj posade, a u jednom od njih je velika cisterna za vodu. Iz dvorišta se pristupalo prostranoj platformi okrenutoj prema istoku i moru na čijem kraju su otvori za topove (danas zazidani) dok su svi bedemi dodatno branjeni uskim puškarnicama. U vrijeme austrijske uprave tvrđava je bila preuređena.
Nešto južnije, na uzvisini između viške luke i uvale Mala Svitnja nalaze se ostaci ruševne okrugle dvokatne kule koja se danas naziva Terjun, a u vrijeme izgradnje Britanci su je prozvali Bentinck prema lordu Williamu Cavendishu Bentincku – tadašnjem zapovjedniku britanske armije na Siciliji. S Terjuna se pruža odličan pogled na višku luku, akvatorij otoka i utvrde Wellington i George III. Do danas je ostalo sačuvana samo ¼ nekadašnje kule koja je u prizemlju imala kamenu kupolu. Oko nje su ostaci niskog zakošenog bedema rađenog poput bastiona. Na Jurjevu brdu, uzvisini istočno od ulaza u Vis, sagrađena je utvrda Wellington, tako nazvanu u čast Arthura Wellesleya, vojvode od Wellingtona, pobjednika nad Francuzima kod Waterlooa 1815. godine. Po tom nazivu dade se pretpostaviti da je dovršena iza te čuvene bitke, pred sam odlazak Britanaca s Visa. Građena je slično kao i kula Terjun.
Photo: vis-tourism.com