Subotama tijekom pokladnog razdoblja skupine bilih i crnih mačkara obilaze susjedna mjesta i zaseoke u svom mjestu. Nikoga ne ostavlja ravnodušnim brza i zastrašujuća buka kad u oblaku pepela i vitlajući štapovima didi trče ledinama na obroncima Kamešnice.
Zanimljivosti
Gljevske mačkare osnovale su udrugu Didi s Kamešnice koja promovira pokladne ophode, a u Sinju se okupljaju sve mačkarane povorke na Smotri mačkara cetinskog kraja.
Etnološka istraživanja upućuju na dva tipa karnevala nazvana prema rimskim svečanostima. Luperkalijski karneval mačkara dalmatinske unutrašnjosti uglavnom je svojstven za stočarske krajeve i u njemu se uočavaju sadržaji magijskog i kultnog porijekla, poput plodnosti i zaštite od zla. Mačkare su izgubile magijske i kultne funkcije, ali danas sudionicima pružaju osjećaj zajedništva. Druga vrsta karnevala je saturnalijski, karakterističan je za primorske urbane cjeline, i najčešće kritizira društveni i politički život, a obračun s proteklom godinom ostvaruje se paljenjem lutke (krnjo, Jure) nakon pročitane optužbe.
Bučni, energični i stameni didi zaštitni su znak pokladnih ophoda podkamenšničkih sela. Odjeveni u staru odjeću s našivenim raznobojnim resama, prepoznatljivi su po visokim stožasto oblikovanim ovčjim ili kozjim mišinama koje nose na glavi poput visoke kape i pridržavaju štapom te zvonima koja su im ovješena o struku. Posebno su impresivni dok trče s mišinama visokim do 1,5 m, vitlaju štapovima i zvone: kretati se tako cijeli dan mogu izdržati samo snažni mladi ljudi. Nose zobice, torbe pune luga kojim posipaju djevojke, mlade žene i muškarce koji nisu u mačkarama. Didi spadaju u skupinu crnih mačkara kojima su lica namazana čađom. Uz njih su baba, maskirani muškarac s preslicom u ruci i lutkom u naručju i did sa štapom i posebno istaknutim falusom. Baba i did često imitiraju spolni čin i raskalašenim igrama i lascivnim šalama zabavljaju gledatelje. Zbog atmosfere koja okružuje dide s mišinama i razuzdani par, promatrač uistinu može zamisliti da tjeraju zimu i povećavaju seoski natalitet! Prate ih didići, cigići ili balinčad. Oni su dječaci koji brane babu kad did pretjera i pripremaju se za buduće uloge i veće napore koje moraju moći izdržati kad budu didi s mišinama.
Bile mačkare nemaju namrčena lica, a čine ih svatovi i komedije. U svatove odjevene u narodnu nošnju spadaju bajro s hrvatskom zastavom, diver, nevista, jenge (udate žene) i jengije (cure). Kad se mačkare zaustave, domaćini ih počaste jelom i pićem i zapjeva se. Domaćice daruju braju i vezuju za zastavu kuhinjske krpe, ručnike, bičve, dok mlade djevojke daju jabuku, a katkad za šalu ili ako joj momak nije drag, krumpir ili kapulu. Pojedine grupe imaju bule glava pokrivenih rupcima i odjevene u dimije, oni su najuporniji u lovu na djevojke koje pokušavaju poljubiti. Komedije su mačkarana grupa koja izvodi skečeve iz društvenog ili političkog života ili dogodovštine iz života zajednice, poput međusobnih obračuna nevjesta i svekvi.
Svi sudionici maškaranih ophoda su muškarci, a povorke se kreću prema strogo definiranim pravilima: prvi su svatovi, slijede i komedije, zatim lik Turčina ili arambaše, a crni dolaze posljednji. Kako se skupine crnih i bilih mačkara ne smiju miješati, zadatak je Turčina, koji odijevanjem sliči turskom vojniku i nosi sablju, da održava red.