Vrgorska tvrđava, jedno od središta srednjovjekovne Gorske župe, smjestila se na krajnjem istočnom izdanku krševitog Matokita (od lat. mons acutus-oštro brdo, oštra planina). Tvrđava se spominje sredinom 15. stoljeća u vrijeme kada se nalazi u posjedu Stjepana Vukčića Kosače. Sagrađena je vjerojatno krajem 14. i početkom 15. stoljeća na križanju dva vrlo važna prometna pravca. Prvi, značajniji, koji je iz Bosne preko Mostara, Ljubuškog i Vrgorca kroz Rilić vodio na more tj. na Drvenik i Zaostrog. Drugi je srcem Gorske župe tj. od Cetine preko Turije, Vrgorca i Prologa vodio prema neretljanskim Drijevima, jednom od najvećih srednjovjekovnih trgovišta u ovom dijelu Europe.

Tvrđava se sastoji se od dva dijela. Do prvog se dolazi uskom stazom iz Vrgorca do okrugle samostalne kule Avale sagrađene tijekom turske uprave (od oko 1500. do 1690. godine). Odmah do kule je i presvođena cisterna za vodu ukopana u zemlju i kamen živac. Od kule se pristupa samoj tvrđavi koja je, unatoč brojnim popravcima i pregradnjama, zadržala svoju srednjovjekovnu formu i još uvijek vidljivo karakteristično krunište koje spominju svi opisi tvrđave od 17. stoljeća nadalje. Ispred istočnog bedema postoji predtvrđavski prostor branjen niskim zidom iz kojeg se, kroz neku vrstu propugnaculuma, ulazi u dvorište. Ono je gotovo u potpunosti izgrađeno. U dvorištu se nalaze vojnički “kvartiri”, zapovjednikov stan, ostaci crkvice sv. Ante itd.