Posjed “Brodarić”, najjužniji dio srednjovjekovnog Cetinskog kneštva, dobio je godine 1456. godine od kralja Ladislava V., Petar Dražojević, potomak stare i ugledne poljičke plemićke obitelji iz reda tzv. ugričića. Oko 40 godina kasnije, točnije između 1482. i 1492., Petrov sin, Žarko podigao je kaštel “Nutjak” kako bi od Turaka branio svoje i poljičke posjede te ih ometao na putu prema Sinju i Splitu. Papa Inocent VIII. će 1492. za održavanje Nutjaka namijeniti sredstva sakupljena na određene blagdane prigodom hodočašća u Klis i Sinj. Žarko Dražojević će do svoje smrti u sedamdesetoj godini, u turskoj zasjedi iza Klisa 1508. godine, teškom mukom održavati obranu Sinja i Nutjaka. Za života Mlečani će ga nazivati “drugim Skenderbegom”. Pokopan je u splitskoj katedrali, a nad grobom mu je ploča (danas ispred Krstionice) gdje je prikazan kao srednjovjekovni vitez-konjanik. Njegova žena, Katarina, splitskoj je prvostolnici poklonila do danas sačuvanu pokaznicu, vrhunski rad renesansnog zlatarstva. Nutjak će Turci osvojiti oko 1513. godine i u njemu nakratko držati manju vojnu posadu. Prema legendi posljednji turski vlasnik Nutjaka, Mamut-aga, napustio je utvrdu na prevaru misleći da su Mlečani napali Čačvinu kojoj je pošao u pomoć. 

Tvrđava je sagrađena par kilometara nizvodno od Trilja na rubu manje kamenite visoravni koja se uzdiže visoko nad desnom obalom Cetine, nedaleko mjesta gdje ta rijeka napušta svoj mirni tok kroz polje i ulazi u zamosorski kanjon. Ulaz u tvrđavu je na zapadnom bedemu i bio je branjen niskim predzidom te puškarnicama sačuvanim na samom bedemu. Iza ulaza je manje dvorište iz kojega se pristupalo u prostoriju na liticama u južnom dijelu tvrđave. Istočno iznad dvorišta je još jedna veća i bolje sačuvana prostorija – stan vlasnika utvrde -  te okrugla branić-kula koja dominira cijelim sklopom i brani ga sa sjeverne i istočne strane. Dvije prostorije pod samom tvrđavom također je sagradio Žarko Dražojević i u njima držao prihode sa svojih posjeda.