Zanimljivosti
Kako su i sami bili piciginaši, vrsni splitski spisatelji Anatolij Kudrjavcev i Đermano Ćićo Senjanović posvetili su piciginu brojne tekstove koji najbolje dočaravaju atraktivnost igre, ali i atmosferu druženja, zezancije i akcije na splitskim Bačvicama.
Arhitekt Fabijan Kaliterna (1886.-1952.) kao jedan od osnivača HNK Hajduk, vaterpolskog kluba Jadran i veslačkog kluba Gusar prepoznat je kao pionir splitskog sporta i promicatelj sportskih organizacija i aktivnosti. Na Bačvicama je organizirao prvu vaterpolo utakmicu (1908.), prvo plivačko natjecanje (1913.) te natjecanje u brzinskom i daljinskom plivanju te skokovima u more.
Splitski studenti su početkom 20. stoljeća iz Praga na gradsku plažu Bačvice donijeli igru koja se zvala vodeni polo. Kako su Bačvice posebne po dugačkom plićaku, moguće je pretpostaviti da se picigin razvio iz splitskog vaterpola na suhom. Prema sačuvanim fotografijama smatra se da je početak picigina bio ranih 20-tih godina 20. stoljeća. Piciginaš i kroničar picigina Anatolij Kudrjavcev zabilježio je da su se prve piciginaške partije igrale u dubljem moru, da je tadašnji balun bio puno veći i da se udarao prstima, a nije se pribjegavalo akrobatskim skokovima kao danas. Kao i sama igra, i baluni su se mijenjali tijekom vremena: prve balune bilo je teško nabaviti, izrađivali su se i od automobilskih zračnica ili većih gumenih čepova. Tek su se u drugoj polovici 20. stoljeća mogli nabaviti u specijaliziranim trgovinama sportske opreme, no nisu savršeno odgovarali igri. Današnje balune izrađuju pojedini piciginaši od prilagođenih (oguljenih i obrušenih) teniskih loptica, a i vještinu izrade baluna nastoji se prenijeti na mlađe generacije. I napomena, nije loptica, nego balun!
Picigin nije igra strogih pravila, cilj picigina je zabava i opuštanje. Iako broj nije striktno određen, smatra se da se najbolja igra ostvaruje s pet sudionika. Igra se u plićaku od deset do dvadeset centimetara dubine (dublje more usporava igru i umanjuje atraktivnost). Zbog lakoće trčanja i ublažavanja pada, balun je poželjno udarati dlanom i u načelu se udara samo jednom, a igrači su međusobno udaljeni pet-šest metara. Cilj igre je da balun što dulje ostane u zraku. Započinje se lagano, zagrijavanjem, a potom se balun dodaje dalje tako da su igrači prisiljeni na akrobacije, šprinteve, promjene mjesta. U Splitu, osim na Bačvicama gdje se igra tijekom cijele godine, igra redovito se i na Firulama. Neprestano se pojavljuju novi igrači, a i publika je brojna, zaustavljaju se turisti i šetači, a dio promatrača dolazi na plaže upravo radi picigina, atraktivne igre i dobre atmosfere koja iz njega proizlazi.
Iako picigin mogu igrati svi i svugdje, picigin je „najsplitskija“ igra i jedan od simbola grada.