Uzgoj stoke sitnog zuba stoljećima je temelj otočke privrede pa je Brač prepoznatljiv po ovom sastojcima skromnom jelu od iznutrica nataknutih na ražanj, omotanih janjećom maramicom i pečenim na žaru.
Zanimljivosti
Na istočnom dijelu otoka do danas su sačuvani stanovi, sklopovi gospodarskih prizemnica za pastire i torovima za životinje. Jedan od takvih stanova je i na Gažulu gdje je u skladu s stočarskom tradicijom otoka 1995. godine pokrenut godišnji stočni sajam koji se održava pretposljednje nedjelje srpnja i koji uvijek privuče velik broj posjetitelja.
Iznimnost bračkih janjaca i kozlića potvrđuje i 1774. godine talijanski putopisac Alberto Fortis u znamenitom dijelu „Put po Dalmaciji“.
Otok Brač i danas se prepoznaje po stočarstvu koje je kroz povijest bilo jedno od najvažnijih gospodarskih grana otoka. Ovce su, uz koze, najzastupljenije u stočarskoj proizvodnji jadranske zone zbog svoje otpornosti i pokretljivosti na krševitom i nepristupačnom području koje oskudijeva vodom. Bračko stočarstvo čuveno je po kvalitetnom mesu bogatog okusa zahvaljujući sočnim pašnjacima čije su aromatične mediteranske trave obogaćene solju.
Priprema iznutrica u skladu je sa skromnim ekonomskim mogućnostima težaka koji su si većinom mogli priuštiti samo ovčju ili kozju glavu ili drob (želudac). Iako njihova konzumacija kod nekih izaziva odbojnost ili zazor, nerijetko su i sastojak svjetskih gastronomskih poslastica. Jedno od takvih jela je i vitalac koji je danas cijenjeni specijalitet otoka Brača.
Od svih vrsta mesa na Braču (a i ostatku Dalmacije) najomiljenija je janjetina, osobito ona priređena na ražnju pa je naziv načina pripremanja postao sinonim za jelo jer u Dalmaciji svi znaju što je na jelovniku kad se kaže pečeno.
Priprema vitalca započinje rezanjem janjećih ili kozlećih iznutrica (jetra, slezena, pluća) koji se komad po komad nataknu na špicu – dugi ražanj od drva smriča ili gluhača, dok u restoranima većinom koriste metalni. Meso se skromno posoli i uz okretanje peče oko pola sata na laganom žaru. Za pečenje vitalca koristi se sitni žar da bi se postigla niža temperatura pečenja. Potom se skida sa žara i omata potrbušnom maramicom (zduor ili zdor). Zatim se omata janjećim crijevima (ako je janje mlado, odnosno još siše i nije okusilo travu, crijeva se samo istisnu prstima, a ako je starije, odnosno okusilo travu potrebno ih je oprati) na način da jedna osoba namata, dok druga lagano okreće ražanj. Ponovo se soli i uz kontinuirano okretanje peče dok crijeva ne postanu hrskava i zlaćane boje. Meso se nareže dok je još na ražnju, a skida se pomoću dvije fete (kriške) kruha koje upiju sokove od pečenja.
Jednostavni sastojci u kojima se ogleda tradicijsko gospodarstvo domišljatom su pripremom postali brački gastronomski raritet.