Glavno obilježje procesije njezin je pučki, ophodni i pasionski karakter. Hvarani iz stoljeća u stoljeće žive za procesiju i unaprijed se zapisuju za mjesto križonoše.
Zanimljivosti
Fašističke su vlasti 1943. zabranile sudjelovanje puka u procesiji; križonošu je smjelo pratiti samo desetero ljudi. Prema usmenim kazivanjima 1944. godine nacističke vlasti zabranile su odvijanje procesije. Kako je tada veliki broj Hvarana bio u zbjegu u El Shattu u Egiptu, procesija „Za križen“ organizirana je u izbjegličkom kampu uz suglasnost britanskog zapovjedništva. U smanjenom obliku održana je 2020. i 2021. godine zbog epidemioloških mjera potaknutih epidemijom koronavirusa. Unatoč poteškoćama u vremenima globalnih kataklizmi, jedan od važnih obilježja procesije i neprekinuto održavanje od prvog spomena 1658. godine.
Puno je opisa i misli zapisano i fotografija snimljeno o Procesiji „Za Križen“, ali teško je riječima i slikom dočarati osjećaje i prenijeti iskustvo, treba doživjeti ovu svetu hvarsku noć.
Procesija „Za križen“ najsnažnije obilježava vjerski, kulturni i društveni identitet stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara.
U noći s Velikog četvrtka na Veliki petak šest mjesta središnjeg dijela otoka Hvara; Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku povezuje šest ophodnih procesija. Procesije službeno ne organizira Crkva - svećenik, već sami vjernici, odnosno bratovštine, zajednice koje od srednjeg vijeka imaju, osim vjerskog, i snažan karitativan, ekonomski i društveni značaj. Nakon večernjeg obreda Velikog četvrtka istovremeno započinju procesije svih šest mjesta predvođene križonošama koji hodaju u smjeru kazaljke na satu, posjećuju crkve i svečano ukrašene Božje grobove susjednih mjesta. Budući da se kreću u krug, procesije se tijekom noći nemaju prilike sresti, a susret procesija u narodu smatra se predznakom velike nesreće. Noćnim hodom, molitvama i pjevanjem izražava se suživljenost vjernika s Isusovim mukama i boli i Marijinom tugom. Križnoša nosi teški križ kao zavjet, molbu ili zahvalu, njegova pratnja odjevena je u bijele bratimske tunike i osvjetljuje put feralima, a prate ih vjernici preplavljeni osjećajima i molitvama. Kroz procesiju se njeguje pjevanje Gospina plača koje svojim glazbenim i poetskim sadržajem pobuđuje poseban doživljaj.
Procesije završavaju u zoru Velikog petka kada se zatvara krug i sudionici procesije se vraćaju u svoju župnu crkvu. Križonoši, njegovim pratiteljima i hodočasnicima potrebno je osam sati za put od dvadesetak kilometara. Posebno svečan i dirljiv doček je u Jelsi gdje na glavnom trgu križonošu i hodočasnike dočekuje svećenik i velik broj vjernika. Posljednjih stotinjak metara jelšanski križonoša zadnjim snagama pretrči preko trga, pada pred svećenika i prima njegov blagoslov.
Izvor fotografija: TZ Jelsa