Zanimljivosti
Kapiteli bazilike i trifora na zidu svetišta povaljske bazilike ukrašeni su motivom listova akanta oštrih rubova i šiljatih listova. Iako nema potvrde u klasičnoj mitologiji ime biljke po legendi potječe od nimfe Akante koja je ogrebla boga Apolona pa ju je on pretvorio i biljku oštrih listova. Stoga akant sombolizira besmrtnost i ponovno rađanje. Počinje se koristiti od 5. st. pr. Krista na korintskim kapitelima i frizovima.
Kada su Mlečani napali Povlja i opljačkali benediktinsku opatiju, uzeli su ostatke pokojnika iz krstionice misleći da se radi o sv. Ivanu Milostinjaru (Elemosinario), aleksandijskom patrijarhu iz 7. st., koji je boravio u Povljima i bio na glasu svetosti. U srednjem vijeku vlada potraga za relikvijama svetaca pa Mlečani uzimaju dio tijela sv. Marka iz Male Azije, ruku sv. Ivana Trogirskog iz Trogira, a sv. Ivana su premjestili u Veneciju u crkvu S. Giovanni Elemosinario na Rialtu.
Legende o sv. Ivanu Povaljskom prepoznaju u prirodi oko Povalja tragove njegova boravka. Tako kamen na kojem je po tradiciji sjedio s pogledom na uvalu Dramotinj zovu Banak Sv. Ivana, dok kamen na kojem se klečeći molio, zapadno od Povalja, nazvan Red Sv. Ivana ima udubljenja u kojima vjernici prepoznaju otiske njegovih koljena.
Povlja su najistočnija naseljena bračka uvala na sjevernoj strani otoka Brača. Smještena su nasuprot Vruji, gdje su iznimno bogati slatkovodni izvori na Jadranu, a nad kojom se uspinje prijevoj Dupci prema Zagori, izrazita geomorfološka granica između Biokova i Omiške Dinare. Kroz Dupce se obrušava jaka bura zvana Vrujanka čiji udari dosežu veliku snagu i u Povljima. Između Crnoga i Tičjega rata obala je razgranata u više dubokih zaljeva, a u najistočnijem je nastalo već u rimsko doba manje naselje nazvano po imenu vlasnika Paulinusa. Za razliku od ostalih bračkih naselja uz more čija imena nastaju od naslovnika mjesnih crkava (Sutivan=Sv. Ivan, Supetar=Sv. Petar, Lovrečina=Sv. Lovro) Povlja su sačuvala ime vlasnika posjeda.
Na uzdignutom položaju na predjelu Lokva je župna crkva podignuta uz ranokršćansku krstionicu i u prislonu na najstariju crkvu iz 6. st. Ranokršćanska crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju imala je tri lađe u obliku klasične rimske bazilike s narteksom izvorno podijeljene arkaturom sa stupovima, a umjesto polukružne apside izvana je završavala ravnim zidom s upisanom potkovičastom apsidom. Sred svetišta je križni oltarni grob sa stepenicama (konfesija) gdje se nalazio kovčežić sa relikvijama sveca-naslovnika crkve. Bazilika je imala transept odnosno poprečni brod pred svetištem odakle se ulazilo u manje pomoćne prostorije. Istočno od bazilike pronađene su dvije zidane grobnice s bačvastim svodom, vjerojatno privilegirani ukopi blizu svetačkih relikvija označeni kao “ad sanctos”.
Sa sjeverne strane bazilike je krstionički sklop, danas inkorporiran u noviju crkvu, u kojem se ističe zgrada krstionice sačuvana do vrha piramidalnog krova, što se ubraja među rijetkosti u kasnoantičkoj sakralnoj arhitektonskoj baštini. Krstionica ima oblik osmerokuta u unutrašnjosti sa ugaonim polukružnim nišama i zasvedena je kupolom, dok je na vanjštini upisana u kvadrat. Unutrašnjost je u donjem dijelu bila ukrašena oslikanim marmoriziranim poljima po uzoru na raskošno opremljene građevine s mramornim oplatama, dok su u gornjim dijelovima niša romanički medaljoni s posvetnim križevima. U pločniku je sačuvan krsni zdenac križna oblika koji je naknadno služio kao grob Ivana Povaljskog koji je bio na glasu svetosti.
Bogata benediktinska opatija bila je više puta napadnuta i opljačkana počevši od 1145. od strane Omišana i Mlečana koncem 12. st. Nad ulazom u crkvu bio je nadvratnik s križem iz 1184. (kasnije nazvan Povaljski prag) s uklesanim tekstom na hrvatskoj ćirilici koji spominje bračkog kneza Brečka, opata Ivana i majstora Radonju, jednog od prvih klesara hrvatskog imena. Drugi važan spomenik je Povaljska listina, najstarija hrvatska isprava pisana zapadnom ćirilicom, u prijepisu iz 1250. To je kartular zemalja opatije sv. Ivana u Povljima, koja je sastavljena za opata Ivana u Bolu 1184., a za vrijeme bračkog kneza Brečka. Povaljski prag čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, a Povaljska listina u župnom uredu u Pučišćima.
Na mjestu ranokršćanske crkve u Povljima podignut je benediktinski samostan koji je trajao do oko 1350. Srednjovjekovna crkva sagrađena je uz krstionicu s nadvratnikom poznatim pod nazivom “Povaljski prag” koji je vrijedna arhivska isprava u kamenu na kojem su poimenice spomenuti svi protagonisti te gradnje. Zbog moguće opasnosti od napada samostan je kasnije ojačan obrambenom kulom s kruništem iznad stare ranokršćanske apside.