Visoko iznad današnjeg Imotskog uzdiže se tvrđava Topana. Kada car-pisac Konstantin Porfirogenet sredinom 10. stoljeća spominje Imotsku županiju kao jednu od jedanaest hrvatskih županija, već tada je njeno sjedište na platou između klisura Modrog jezera sa zapadne i sjeverne strane te dubokog “Jelavića ili Gospina doca” s istočne strane. Svjedok njene starohrvatske povijesti je i kameni pilastar s pleterom, pronađen kao prag naknadno zazidanih srednjovjekovnih vrata na južnom bedemu. Srednjovjekovna tvrđava sagrađena je vjerojatno tijekom 13., tj. 14. stoljeća kada teritorijalno pripada Humskoj zemlji. Vladat će njome Nelipići, Vukčići-Hrvatinići, Kosače itd.

Za vladavine toliko puta spominjanog hercega Stipana Kosače tvrđava je vjerojatno obnavljana i ojačana kako bi se mogla oduprijeti sve prisutnijoj turskoj prijetnji. O natpisu koji se često veže za ovu obnovu tvrđave i spominje nekog Ljubomira, sredinom 19. stoljeća piše u svom djelu “Dalmatia and Montenegro” britanski egiptolog i putopisac sir John Gardner Wilkinson. Turci je osvajaju oko 1500. godine i u njoj smještaju svog civilnog i sudskog službenika - imotskog kadiju. Mlečani je osvajaju na blagdan Gospe od Anđela (imotske zaštitnice) 1717. godine i ubrzo za nju rade brojne projekte obnove i jačanja koji se nikada neće i izgraditi.

Tvrđava se sastoji od tri dijela. Najdonji dio je predziđe nekada branjeno korlatom (drvenim bedemom) i manjom okruglom kulom. Iza njega su ulaz i crkvica Gospe od Anđela, odakle se širokim prolazom ispod istočnog bedema prilazi uskim stepenicama koje vode do gornjeg platoa. Vjerojatno se tu tijekom srednjeg vijeka i kasnije nalazio kaštel tj. donžon i ostali tvrđavski sadržaji uključujući i dijelom sačuvanu cisternu za vodu.

Photo: visitimota.com