Izdužena hridina već tisućama godina čuva prirodni prolaz, Kliška vrata, između kozjačkih “greda” i mosorskih masiva, a u bujicama povijesnih zbivanja nije lako odlučiti je li teže “Klisu što je na kamenu, il' kamenu što je Klis na njemu”. Unatoč stotinama ispisanih stranica o prošlosti, gradnji, rušenju, opsjedanju i obrani ova tvrđava još krije brojne tajne.

Posljednja istraživanja otkrila su ostatke rimske cisterne za vodu ali i dijelove namještaja starohrvatske crkvice što antičku i ranosrednjovjekovnu tvrđavu po prvi put arheološki smješta na sam vrh kliške stijene. Svi navodi koje donosi Prokopije u 6. stoljeću, a Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću, sve darovnice hrvatskih kneževa i kraljeva – sve sada imaju potvrdu u kamenu.

Teško su danas vidljivi tragovi antičkih, templarskih, šubićevskih, nelipićevskih, banskih i kraljevskih zgrada kao što je teško izabrati ono što je potrebno izdvojiti iz kiške povijesti. Tvrđava je odigrala veliku ulogu u čuvanju rimske Salone - najvećega i glavnog grada velike rimske provincije Dalmacije. U tvrđavu se, bježeći pred Tatarima, 1242. godine skriva ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. Pod okruglu Oprah-kulu, koja je čuvala srednjovjekvni ulaz u tvrđavu, a u izvorima se spominje još u 14. stoljeću, Murat beg-Tardić je 12. ožujka 1537. godine na koplju donio glavu kliškog kapetana Petra Kružića. Uzalud je splitski humanist Frane Božićević-Natalis vapio “Ključaru neba, obrani ključ zemlje…”. Kružić svojom smrću, a ne rođenjem, postaje najpoznatiji od svih Klišana, a nad tvrđavom započinje turska vladavina duga 111 godina. Godine 1645. na samom početku Kandijskog rata, Republika sv. Marka započinje široke operacije u Dalmaciji što omogućuju Leonardu Foscolu da 31. ožujka 1648. godine oslobodi Klis. Breme Kandijskog rata na svojim će plećima iznijeti upravo naši Dalmatinci, Vlaji, Poljičani itd. Tvrđava će biti gotovo posljednje francusko uporište u Dalmaciji, a tijekom Drugog svjetskog rata u njoj je bio smješten fašistički zatvor.

Iako je kliška utvrda izrazito slojevit spomenik, većina građevina koje danas vidimo unutar nje pripadaju vremenu mletačkih obnova tijekom 17. i 18. stoljeća. Tvrđava je površine oko 8840 m² i prostire se gotovo cijelom površinom izdužene hridi otprilike u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Dužina joj iznosi oko 305 m a najveća širina 53 m. S obzirom na raspodjelu i organizaciju prostora radi se o složenom tipu fortifikacije koji se zapravo sastoji od tri međusobno odvojene utvrde od kojih svaka ima svoj ulaz i može funkcionirati samostalno. 

Glavi (zapadni) ulaz u tvrđave branjen je između ostalog niskim isturenim utvrđenjem, tzv. položaj Avanzato. Unutar drugog obrambenog zida nalazi se tzv. Oprah kula, dio topničke vojarne, nekada i zgrada bolnice te dugačka kortina s brojnim puškarnicama koja gleda prema sjeveru tj. Megdanu. Najznačajniji je tzv. treći obrambeni obzid. Radi se o najvišem (položaj Maggiore) i najbolje utvrđenom dijelu tvrđave (kulama utvrđen ulaz s ostacima pokretnog mosta, bastioni Malipiero i Bembo) koji je ujedno i posljednja točka njene obrane, ali i njeno središte. Tu se nalaze spremišta oružja i opreme, stanovi časnika i vojnika. tzv. providurov stan ili kneževa kuća te spomenuta crkvica sv. Vida – nekadašnja turska džamija.