Lađe su tradicijsko plovilo karakteristično za mjesto Otok na Cetini, a lokalne udruge i pojedinci trude se sačuvati umijeće njihove izrade.
Zanimljivosti
Mještani Otoka, osobito oni bliže rijeci, „kraljevi“ su žabolova. Žabe se love po kanalima uz rijeku, dok ih u Cetini ima samo ljeti kad je nizak vodostaj. Žabe se u Cetinskoj krajini najčešće pohaju na kukuruznom brašnu, a mogu se spremati i na brujet.
Lajice bile su dodatno opremljene prilikom lova. Rakelu, podlogu na koju bi legli da se ne smoče pleli su od šiblja vrbe. Od šiblja rakljače, biljke koja raste uz Cetinu, izrađivali su krbelu, košaru elipsasta oblika u koju su ubacivali žabe.
Brojni zaseoci mjesta Otok položeni su uz Cetinu na mjestu gdje je riječni tok širok, a rijeka se tromo valja prema jugu. Stanovništvo je intenzivno obrađivalo plodnu zemlju uz rijeku, a Sinjsko polje je prije melioracije bilo često poplavljeno. Uz to, stanovnici Otoka poznati su i danas po lovu na žabe, ranije i rakove i ribe. Zbog prirodnog okruženja, Otočanima su bila potrebna plovila. Olakšavala su im i prelazak rijeke do Sinja kojem su gravitirali, a služila je za prijevoz ljudi, tereta i stoke.
Bio je mali broj majstora koji su bili vješti u gradnji otočke lađe, izrađivali su ih za vlastite potrebe i po narudžbi. Današnji graditelji učili su i radili prema uputama starijih majstora. Posljednjih godina održavale su se dječje radionice s izradom maketa, a čitav proces je video dokumentiran da bi se umijeće i na taj način sačuvalo za buduće generacije.
Lađe se izrađuju od jelovih daski koje su se nabavljale u pilanama u Sinju ili Livnu. Jelovinu su upotrebljavali jer je lako obradivo drvo. Za gradnju jedne lađe potrebno je pet dasaka širine 27-30 cm, a u izradi sudjeluju trojica: glavni meštar i dva pomagača. Ključan dio izrade je savijanje dviju bočnih dasaka koje se krive povremenim vlaženjem i zagrijavanjem, a čime lađa dobije prepoznatljiv zašiljeni oblik. Tri daske dna lađe pričvršćuju se metalnim klinovima moždacima i klamfama, a po potrebi spajanjem produžuju da bi se postigla odgovarajuća duljina. Lađe se pokreću veslima izrađenim iz jednog komada drva vrbe, a vesla se sjedeći ili stojeći, ovisno o dubini rijeke. Ranije su se lađe zbog zaštite premazivale katranom koji se danas izbjegava zbog zaštite okoliša, a tradicionalni tamni izgled dobiva se bojanjem. Dok je lađa služila za prijevoz, manje lajice koristile su se u lovu. Lađe su dugačke 4 do 5 metara, dok su lajice do tri metra dužine.
Lađe i danas plove Cetinom, a jedna je doplovila i u Muzej Cetinske krajine u Sinju i postala dio muzejskog postava.