Umijeće gradnje u suho umijeće je izrade konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala. Ovakvim načinom gradnje izvedeni su spektakularni dalmatinski krajolici, a kako je karakterističan za šire područje, umijeće gradnje suhozida upisano je na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva u sklopu zajedničke nominacije više zemalja.
Zanimljivosti
Tipični suhozidni konstruktivni oblici su: dvostruki suhozid, jednostruki suhozid, podzid, gomila, nepravi luk/svod/kupola, pravi svod/luk, kameni krov, opločenja i gazišta. Brojni su primjeri suhozidne gradnje diljem Splitsko-dalmatinske županije. Svi su pozvani prepoznati njihove vrijednosti, identificirati ih u krajoliku te primjere priložiti na digitalnom popisu hrvatske suhozidne baštine (https://suhozid.hr/).
Udruga 4 Grada Dragodid niz godina organizira Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, svake godine na drugom mjestu, a jake i uspješne ekipe dolazile su s područja naše županije. Udruga organizira i sudjeluje u brojim projektima pa je njihova internet stranica riznica znanja i informacija o suhozidima.
Dalmatinski krajolik obilježen je kamenom slaganim u suho (bez vezivnog materija): od obrednih gomila i obrambenih gradina do podzida cestovih pravaca, od pravilne antičke parcelacije do apstraktnih formi krčevinskih gomila, od bunara koji čuvaju dragocjenu vodu preko kamenih košnica do čitavih naselja suhozidnih kućica. Zajednički nazivnik svih suhozidnih gradnji dalmatinski je čovjek koji je od prapovijesti do danas umijećem suhozidne gradnje stvarao spomenik ljudskom radu. Koliko je kamen upisan u životni kod Dalmacije možda se najbolje osjeti u lokalnom govoru koji kaže da se kamen bere (ne vadi) što prenosi antičko vjerovanje da mramor u kamenolomima raste, odnosno obnavlja se.
Različite poljoprivredne prakse, vrste kamena te dinamični društveni i politički konteksti rezultirali su širokim rasponom različitih tipova i oblika suhozidne gradnje. Suhozid nastaje slaganjem kamena jednog na drugi, a prilikom zidanja u suho nužno je postići stabilnost konstrukcije. Pazi se da kamen leži stabilno, osobito onaj koji mora nositi sljedeći kamen, a važno je da se vertikalna reška ne proteže kroz više redova. Jednostavan test stabilnosti može provesti sam graditelj, penjanjem ili šetanjem po konstrukciji.
Dok je ranije vještinom suhozidne gradnje do neke mjere morao ovladati svaki poljodjelac i stočar, dostupnost novih materijala i promjena načina privređivanja umanjila je značaj suhozidne gradnje. Ipak, umijeće se i dalje prenosi unutar obitelji s poljoprivrednim posjedima, a pojedine zajednice se okupljaju oko preostalih nositelja i nastoje sačuvati umijeće koje smatraju vrijednim dijelom svog identiteta, snažnog obilježja krajolika, ali i aspektom održivosti i povezanosti s prirodom. Na području Splitsko-dalmatinske županije afirmirao se niz udruga i pojedinaca koji su aktivni na očuvanju suhozidne baštine i prenošenju umijeća na nove generacije, a programi se odvijaju i kroz zavičajnu nastavu i rad s mladima i djecom.