Viteška igra Sinjska alka preko 300 godina održava se u spomen na pobjedu Sinjana 1715. godine nad osmanskim osvajačima. Živopisnu alkarsku povorku i uzbudljivo natjecanje prate Sinjani, njihovi gosti i televizijska publika, a časni uzvik "U sridu!", proizašao iz alkarskog nadmetanja ukorijenio se u hrvatskom jeziku kao izraz ushićenja i pobjede.
Zanimljivosti
Bliska Sinjskoj Alci je Trka na prstenac koja je 1976. godine obnovljena u istarskom gradiću Barbanu, a sinjski alkari često pohode Sardiniju gdje se više od 500 godina igra viteška igra La Sartiglia di Oristano.
Za Antu Delića koji je bio arambaša od 1906. do 1929. godine pričalo se da bi na dan alke nastrugao kapulu (crveni luk) u lonac i unutra držao glavu ne bi li mu se zacvenile oči radi opakijeg pogleda.
Alkarska koplja dugačka su 280 do 300 cm i njima gađaju, u galopu, čija brzina ne smije biti manja od 45 km/h, željeznu alku obješenu na 3,22 m visine o konopu. Često dolazi i do pripetavanja, doigravanja alkara istog broja punata, a zanimljivo natjecateljsko pravilo opisano je u pripovijesti Alkar Dinka Šimunovića. Pročitajte!
Gromoglasnim alajčauševim povikom prve nedjelje u kolovozu: „Vojvodo, sve je spremno za početak prve trke, očekujem tvoju zapovid!“ na alkarskom trkalištu započinje viteško natjecanje koje slijedi niz strogo određenih pravila i uputa. Statut Alke iz 1833. godine detaljno propisuje pravila natjecanja. Prvi detaljni opis protokola Alke zabilježen je, kako i priliči, carskim perom u putnom dnevniku cara Franje I. koji je 1818. godine putovao Hrvatskom.
Organizirana po uzoru na srednjovjekovne viteške turnire, srodna nadmetanja održavala su se do početka 19. stoljeća u nekim mjestima u Dalmaciji, dok u Sinju alka kontinuirano traje više od 300 godina. Sinjska alka ustanovljena je u spomen pobjede nad mnogobrojnijom turskom vojskom 1715. godine i u slavu Gospi Sinjskoj koja je prema predaji spasila grad koji je tada, kao i u Domovinskom ratu, bio ključ najvažnijeg puta prema moru.
Sinjani prate sva događanja koja prethode nadmetanju: postavljanje palki, gledališta, uređivanje alkarskog trkališta, održavanje napornih alkarskih vježbi, a posljednja dva dana pred alku održavaju se Bara i Čoja, probna natjecanja koje se jašu bez svečanih alkarskih odora. Posebno svečano je na sam dan Alke kad Sinjane u zoru budi pucanje mačkula (mužara) s tvrđave Grad i gradska limena glazba koja svirajući budnice prolazi gradom, a tijekom jutra vojvodin ađutant u okićenoj kočiji poziva gradske velikodostojnike. Alkarska povorka viteški ponosno prolazi centrom grada. Uspomenu na borbu s Osmanlijama po predaji čuva i štit koji je zaplijenjen paši u opsadi Sinja, a uistinu je perzijskog podrijetla i datira s kraja 17. stoljeća te Edek, konj bez jahača s trofejnom opremom koja je pripadala turskom vojskovođi. Orijentalni i mletački utjecaji nalegli na tradiciju cetinskog kraja isprepleli su se u raskošnim i raznovrsnim odorama i oružju, pravilima i terminologiji. Alkarske momke predvodi arambaša, a zapovjednik postrojbe alkara konjanika je alajčauš. Pogodak u sridu slavi se veselom koračnicom i pucanjem mačkula, a vojvoda proglašava slavodobitnika i vezuje plamenac, hrvatsku trobojnicu na njegovo koplje.
Viteška igra Sinjska alka 2010. godine upisana je na UNESCO-ovu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. U jednom od rijetko sačuvanih mletačkih Kvartira (vojarni za smještaj konjice) iz 1760. godine smješten je impozantan muzej posvećen Sinjskoj alci i Viteškom alkarskom društvu. Koliko je Sinjska alka ukorijenjena u društvo Cetinske krajine svjedoče alkarići, dječaci koji trkom gađaju u alku.